Twitchbait

twitchbait blog
Verovatno najuniverzalniji tip voblera koji se može koristiti u gro situacija. Ovaj tip voblera je dobio ime po tome što svoj puni radni potencijal ne razvija prilikom jednostavnog namotavanja, već prilikom (kao što mu samo ime govori) twitchevanja. U Americi ga još zovu i jerkbait, ali pošto se taj naziv na ovdašnjim prostorima odnosi i na kabastu štučiju varalicu bez kljuna, u daljem tekstu ću se držati imena iz podnaslova.
Svojom šlank figurom, twitchbait neodoljivo podseća na ribu koja se nalazi gotovo uvek na meniju, a to je beovica. U zavisnosti od modela se ovi vobleri raznoliko ponašaju prilikom twitcha, počev od naglog skretanja u stranu, izvrtanja na bok ili leđa pa sve do rotacije za 180 stepeni oko uzdužne ose sve dok se u nekom momentu ne nađe oči u oči sa svojim pratiocem. Većina twitchbaitova ima integrisan weight transfer system koji služi za stabilizaciju tankog dugačkog voblera, sprečava nastajanje pirueta i helikoptera u vazduhu i tako olakšava postizanje daljih izbačaja. Twitchbait se može podeliti na tri osnovna tipa po plivajućim karakteristikama, a to su naravno plivajući, tonući i suspending.

Tonući twitchbait je neizbežan u određenim situacijama, tačnije u otežanim uslovima ribolova kada recimo duva jak vetar, voda na kojoj pecamo je brza i kada se riba nalazi daleko od obale ili na većoj dubini koja se ne može dohvatiti plivajućim i suspending modelima. Ovi teškaši su takođe nezamenjivi prilikom češljanja slojeva slobodne vode, što je slučaj na dubokim jezerima ili akumulacijama. Često mi se dešavalo to da je jato ribe tamo negde u pola slobodne vode ili na 2/3 dubine. Tada pomaže samo dobar zabačaj i odbrojavanje do dna, nakon čega se prilikom svakog narednog zabačaja brojanje skraćuje za po broj ili dva, pa čim se na pravom broju ubode tombola viče se: “DOBAR!”.
Jak vetar je twitchbaitu jedan od najvećih neprijatelja. U ovim uslovima pomaže samo težak vobler i spuštanje vrha štapa do same površine vode. Da bi se twitch izvodio koliko-toliko kontrolisano, zabačaj mora ići direktno u vetar pod 90 stepeni, u suprotnom slučaju će se javiti efekat puštanja zmaja usled uticaja bočnog vetra i nastanka “stomaka” na struni ili odizanje strune sa površine vode, a voblera sa željene dubine.

Twitchbait sa plivajućim karakteristikama se može koristiti u ograničenom broju situacija. Takve situacije su vezane za doba dana kao što je rano jutro kada se riba približi površini vode i priđe bliže obali ili u slučajevima kada je dan natprosečno topao pa riba krene u pliće i/ili toplije slojeve vode. Kada se to desi plivajući twitchbait bude često jedno od boljih rešenja, još ako je njim moguće izvoditi walk the dog, eto uspešnog dana. Bilo je i ranije dosta reči o pomenutoj tehnici koja je slična džerkanju varalicama bez pakte namenjene štuki, međutim nije svaki vobler konstruisan tako da izvodi cik-cak putanju kada se ritmički twitchuje. Ovako vođena varalica u većini slučajeva podseća na dezorijentisanu ribu koja traži priključenje svome jatu.

Sledeća tehnika je klasičan twitch sa pauzom koji se sastoji iz serije od dva ili tri twitcha, kratke pauze i ponavljanja istih elemenata. Ovim voblerom je moguća i Stop&Go prezentacija, opisana u delu sa plitkoronećim crankbaitom. Plivajući twitchbait je specifičan upravo zbog svog ponašanja koje se manifestuje prilikom pauze između twitcheva, ali i za vreme samog twitcha, odnosno pokreta koji se razlikuje od načina kretanja tonućeg i suspending modela.

Sa suspending twitchbaitovima je moguće izvesti najveći broj varijacija na temu twitchevanja. Mahom je suspendera dovoljno nakon zabačaja namotati do radne dubine i zatim ga pustiti par sekundi da odmori lebdeći u slobodnoj vodi. Nakon pauze slede par twitcha, pa ponovo odmor kada se ne retko riba i odluči za napad dok varalica ne odvibrira svoje do kraja usled šetajućih integrisanih kuglica (najčešće od tungstena i stakla). Stalno imajte na umu to da je pravilno izvođenje ove tehnike moguće samo ukoliko je struna opuštena, što opuštenija struna to jači twitch mora biti pa će i vobler imati veću amplitudu kretanja. Budući da je twitchevanje tehnika za detaljno i relativno sporo pretraživanje mikrolokacija, suspenederi dolaze na red onda kada nam je mesto na kome pecamo poznato, odnosno onda kada znamo gde se nalaze grane, panjevi, platoi, krupan kamen i ostali oblici strukture i kada ribu ne moramo tražiti. Ako smo upoznati sa pozicijama strukture, recimo potopoljene krošnje drveta, dovoljno je samo spustiti vobler do samo grane i “drhtati” s’njim u mestu. Ovakvo ponašanje varalice će u većini slučajeva izvući ribu iz svog zaklona i naterati je da prezalogaji malo plastike.

Uvek je dobro protwitchevati vobler kroz jato sitne ribe, jer se tada dešava da sitne ribe naprave mesto našoj varalici za prolaz usled čega ona ostaje separatisana i “nezaštićena” što je moćan povod za ribu da napadne. Na tekućim vodama je jedna od boljih fiskultura zabaciti vobler popreko ili blago dijagonalno uzvodno, namotati na radnu dubinu i zatim jednostavo pustiti da ga tok nosi. Sa vremena na vreme opalimo po koji twitch, pa ćemo tako verodostojno izimitirat ribicu koja bespomoćno tiltuje nošena vodenom strujom.

Naravno ovo su samo osnovne smernice koje ostavljaju prostor za dalje razvijanje i usavršavanje na vodi i u datim uslovima. Iskreno se nadam da sam u gornjim redovima uspeo da vam predstavim i približim jedan kreativan način bandarisanja u jesenjem i zimskom periodu i da će ova vrsta ribolova rezultirati prekrasnim ribama.