Think Pink

think pink blog
Boja je jedan od četiri osnovnih uzroka napada ribe na varalicu, ostala tri su oblik, veličina i ponašanje plena. Da bi smo razumeli kako boje “funkcionišu” moramo prvo znati šta je boja i na koji način ih ljudsko oko, odnosno oko pastrmke razaznaje. Svaki predmet sadrži hemijsku supstancu koja privlači najviše svetlosti određene talasne dužine i reflektuje specifičnu boju koju prepoznaje oko.

Kombinacijom tri osnovne boje: crvene, zelene i plave dobija se kompletna percepcija slike i nijansi boja. Ljudsko oko poseduje tri različita tipa membrane. Svaka membrana ima moć apsorpcije svetlosnih zraka određene talasne dužine odnosno boje počev od crvene pa sve do ljubičasto-plave. Za razliku od ljudskog oka, oko pastrmke ima četiri različita tipa membrane koje su osetljivije na svetlosne zrake većih/kraćih talasnih dužina. Kao posledica veće foto-osetljivosti, pastrmka je u mogućnosti da prepozna infracrvenu i ultra violetnu boju koje su inače nevidljive ljudskom oku. Pastrmka najveću razliku pravi kod prepoznavanja nijansi plave, zatim crvene i na kraju zelene boje. Međutim, i pored toga što pastrmka poseduje širi spektar prepoznavanja boja od čoveka, njen vid je drastično uslovljen sredinom. Pastrmki je dostupnost boja ograničena sledećim faktorima: bistrinom vode, dubinom vode i razdaljinom plena.

U vodi

  Iako pastrmka razlikuje više nijansi boja od čoveka, voda postaje krucijalan i ograničavajući faktor u njihovom raspoznavanju. Vodena sredina direktno utiče na transmisiju određenih boja odnosno penetraciju/refleksiju svetlosti i njenih talasnih dužina. Boja u vodi se jedino može razlikovati ukoliko je prisutna određena talasna dužina svetlosti koja prolazi kroz vodu i reflektuje se o predmet. Svetlosni zraci većih talasnih dužina (crvena) se gube na oko 3,5 metara dubine u bistroj vodi dok se zraci kratki talasnih dužina, kao što je plava, raspršuju o molekule vode i prodiru dublje. U vodenoj sredini će dno ili sama voda predstavljati pozadinu odnosno sliku iza varalice. Ukoliko bi smo gledali horizontalno kroz bistru vodu, pozadina će delovati plavkasta ili zelenkasta, ovaj fenomen se naziva pozadinski svetlosni prostor, a izaziva ga plava svetlost, tačnije svetlost kratkih talasnih dužina koja se raspršuje o molekule vode. Kakva će boja/nijansa pozadinskog svetlosnog prostora biti zavisiće od sadržaja vode pa s’tim u vezi će, recimo, voda koja u sebi sadrži više fitoplanktona imati izraženiju zelenu boju. U situacijama slabe prozirnosti, velike dubine ili veće udaljenosti svaka boja postaje nijansa sive dok bela ostaje bela. Fluorescentnost povećeva intenzitet boje. Jak kontrast fluo boje, kao što je roze, oranž, crvena i chartreuse, bolje se uočavaju u bilo kakvoj boji vode. Međutim u određenim uslovima sama fluorescentna boja voblera nije dovoljna. Refleksija o metalik podlogu će se dalje videti nego boja, odnosno dalje će reflektovati svetlost, pa je uvek dobro u kutiji imati vobler sa srebrnom ili zlatnom površinom/laser finišom. Ovakav vobler će privući daleko više pažnje pastrmci u uslovima slabe svetlosti ili male prozirnosti vode nego neutralni vobler koji je transparentan ili ima matiranu površinu . 

Na vodi

  Pored izbora pravog dekora bitno je imati vobler koji ume i da se ponaša. DUO je uspeo da sintetiše navedene elemente u jedan sjajan mali vobler namenjen pastrmci. Spearhead Ryuki 45S u metalik roze dekoru je tonući twitch vobler što ga čini idealnim kandidatom za ovu priču. U toku nekoliko izlazaka na vodu sam uspeo na ovaj vobler da upišem par riba u različitim svetlosnim uslovima i providnosti vode. Kao prvo bih izdvojio svitanje i sumrak u kombinaciji sa bistro vodom kada sam definitivno imao najbolje rezultate. Posledica dobrog ribolova su bili svetlosnih zraci većih talasnih dužina (crvena) koji su pod malim uglom dublje prodirali u vodu i tako intenzivirali, u ovom slučaju, roze boju moje varalice. Za razliku od jutarnjih i večernjih svetlosnih uslova, oko podneva kada veći prodor imaju zraci kratkih talasnih dužina (plava), intenzitet moje roze boje nije bio prenaglašen ali je zato sada metalik površina voblera dolazila do izražaja reflektujući svetlosne zrake. Sa druge strane, pri blago zamućenoj vodi i tokom identičnih perioda dana odnosno svetlosnih uslova sam imao više uspeha u plićim delovima reke. Razlog tome je ograničena penetracija svetlosnih zraka kroz vodu usled njene zamućenosti. Na određenoj dubini dokle su dopirali svetlosni zraci većih talasnih dužina roze boja je jasno “vrištala” kroz vodu praveći kontrast boje u odnosu na sredinu i tako izazivajući pastrmku. U delovima reke sa većom dubinom, na primer u dubokim virovima, sam jedino mogao da zainteresujem pastrmku tako što sam vobler vodio pri površini ili u srednjem sloju vode u kome je mogao da primi veću količinu svetlosti i emituje svoju intenzivnu boju.

Pravila ponašanja

Imajući u vidu da je DUO Ryuki Spearhead 45S sa svojih 4 grama izrazito tonući vobler, prezentacija se mora odvijati u skladu sa njegovim karakteristikama ili na mestima pogodnim za to. Od tipičnih mesta za ovakav tonući vobler bih izdvojio duboke virove, suženja reke sa povećanim protokom vode, rupe ili nagli odseci na dnu, jake brzake, etc. Jednostavno rečeno, gde god plivajući i suspending modeli “ne piju vodu” zbog drastičnih vodenih uslova tu je težak vobler jedno od boljih rešenja. Spearhead zbog svoje težine nije moguće voditi sporo i ravnomerno osim u uz brzu vodu. Međutim ovaj voblerčić nije ni predviđen za dosadan način ribolova već za “prženje”. Brzo motanje sa pink voblerom po plitikim delovima reke će uticati kao inicijalni okidač na pastrmku izazivajući tako reaction strike odnosno instinktivni napad na varalicu. Uvek imajte na umu da je nemoguće toliko brzo motati koliko pastrmka može brzo da pliva!

U dubokim virovima je moguće na par različitih načina voditi roze Spearheada. Klasično jigovanje u kombinaciji sa rippingom je fenomenalna metoda kojom je moguće upecati velike pastrmke. Jedina mana kod ovakve prezentacije je dosta potencijalnih kidanja jer se vobler pušta na samo dno. Kada je vobler potonuo na dno, jakim i kontinuiranim pokretom iz lakta se vrh štapa uspravlja, odiže vobler pola metra do metar od dna i pušta da ponovo padne na dno. Da bi se smanjio rizik od gubitka varalice, bira se konfiguracija dna sa određenom granulacijom podloge tipa krupan šoder ili sitan kamen.

Kontinuirani twitch sa promenom ritma je standardna i ujedno najproduktivnija metoda kojom se lovi najveći broj pastrmki. Primenljiva je kako na dubokim tako i na plitkim delovima reke. Ova tehnika je sastavljena od serije brzih neprekidnih twitcheva i twitcheva sa veoma kratkim pauzama. Da bih bliže objasnio ovaj metod koristiću brojeve i tačke za plastično pojednostavljanje prezentacije gde brojevi predstavljaju twitch pokret, a tačke pauzu u trajanju od po pola sekunde. Dakle, zamislite sledeće: stavljam kažiprst na strunu, otvaram preklopnik, zabacujem dijagonalno uzvodno pored stene, puštam vobler da potone na dno, vraćam preklopnik, počinjem da motam, obaram vrh štapa ka vodi i krećem da twitchujem 1.2.3.123.1.2.3.123.1.2.3. Ako ste shvatili šta sam napisao onda sam uspeo uspešno da objasnim i prenesem tehniku u suprotnom pišite i postavljajte mi pitanja na darkopeshic@gmail.com rado ću vam izaći u susret.

Twitch jigging je metoda kojom sam uspeo na “Pinkija” da dobijem najveću pastrmku. Ova prezentacija se svodi na odizanje voblera sa dna ka površini. Da bi se twitch jigging uspešno izveo potrebno je naći duboki deo reke i pozicionirati se tako da vobler možete pustiti skoro vertikalno do dna i vući ga sličnom putanjom ka površini. Nakon puštanja voblera na dno, kombinacijom twitcha i motanja se vobler sporo ili brzo penje na gore u zavisnosti od brzine prezentacije. Iznenadićete se šta sve može da se digne za voblerom!